O autizmu

Što je poremećaj iz autističnog spektra (DSM-IV 1994)?

Autištični poremećaj je razvojni poremećaj koji spada u grupu pervazivnih rozvojnih poremećaja (PRP-a). Ti su poremećaji karakterizirani odstupanjima u razvoju multiplih, bazičnih psihičkih funkcija koje su relevantne za razvoj socijalnih vještina, govora, pažnje, percepcije, provjere realiteta i motorike.
Uzroci PAS-a se kontinuirano istražuju i preispituju. Utvrđuju se odnosi s neurobiološkim poremećajima, genetički uvjetovanim poremećajima, organskim (medicinskim) stanjima i utvrđuje važnost okolinskih faktora. PAS je treći nasljedni rozvojni poremećaj po učestalosti, nakon mentalne retardacije i cerebralne paralize. Češći je poremećaj nego multipla skleroza, cistična fibroza i tumor dječje dobi. Za istraživanje PAS-a izdvaja se svega 5% sredstava u odnosu na druge bolesti/ stanja slične pojavnosti i učestalosti.
Vjerojatnost je postojanja velikog broja graničnih slučajeva – nedovoljno izraženih simptoma za dijagnozu. Stoga se i dijagnostički instrumenti kontinuirano preispituju i usavršavaju (Chat- M, ADI-R, ADOS).

Učestalost PAS-a u populaciji je 4-5 : 10000 djece, a istraživanja pokazuju veći udio muške populacije prema ženskoj u odnosu 4:1.
Dijagnostički kriteriji

A. Kvalitativno oštećenje socijalnih interakcija

1) oštećenje neverbalnih oblika ponašanja (uspostavljanje eye kontakta)

2) izroz lica, držanje tijela, geste…

3) ne razvija odnos s vršnjacima (Eventualna interakcija je na razini zadovoljenja potreba)

4) nema spontane podjele interesa, uživanja ili dostignuća (npr. nemaju potrebe pokazivati predmet- igračke koje su njima zanimijive drugoj osobi)

5) nema socijalnog ili emocionalnog reciprociteta (Učenjem se mogu naučiti uključivati u socijalne interakcije, no nemaju spontane generalizacije)

6) Nema refleksije (čovjek kroz samorefleksiju objašnjava sebi zašto nešto radi, unosi smislene ciljeve, izblegava slučajne uzorke)

 

Važno! Socijalni razvoj niži je od kognitivnog!

 

B. Kvalitativno oštećenje komunikacije (poremećaj verbalne i neverbalne komunikacije)

1) zaostajanje u jezičnom razvoju ili mutizam (50 % nema razvijen govor niti nema kompenzacije alternativnom komunikacijom- mimika, geste

2) nema iniciranja i održavanja dijaloga kada i postoji govor

3) stereotipna i repetetivna uporaba jezika – eholalija (trenutno li odgođeno ponavljanje riječi, rečenica), neologizmi (izmišljene riječi kojima oznočava nešto odredeno, npr. riječju “bap” označava bombon), inverzivna uporaba zamjenica (umjesto JA koristi TI)

4) izostaju rozličiti spontani oblici igara: istraživačka, kombinatorička, simbolička, imitacija “pretvaranja” primjerena razvojnom stupnju

 

Važno! Osnovni problem je komunikacija, a ne sam jezik.

 

C. Ograničeni repetetivni obrasci ponošanja, interesa i aktivnosti

1) zaokupljenost jednim ili više stereotipnih modela interesa (npr. sakupljanje čavlića, kockica i sl.)

2) nefleksibilno priklanjanje ritualima ili nefunkcionalnim rutinama (npr. dnevna rutina prema ustaljenom, uvijek istom redoslijedu, raspored predmeta u prostoriji, svako odstupanje od toga ih frustrira i može izazvati burne reakcije)

3) stereotpni i repetitivni motorički manirizmi (npr. pokretanje/ okretanje prstiju ispred očiju). Stereotipije su odraz nenaučene komunikacije, slobodnog vremena, dosade; Pružaju ugodu, obranu od neželjenin aktivnosti. Stereotipije se ne brane!

4) trajna zaokupljenost dijelovima predmeta (npr. mogu se vezati za određenu igračku ili njezin dio, te burno reagrati na oduzimanje iste)


Uz kriterij dobi pojavljivanja prije 30- tog mjeseca života djeteta. Pojavljivanje u odrasloj dobi – psihička dg.